O MAGLAJSKOM LEOPOLDOVU SVETIŠTU
Povijest
Sjedište maglajske župe u srednjem vijeku je bilo u današnjem muslimanskom selu koje nosi znakovito ime Misurići. To je stari hrvatski naziv na ikavici: „misu rići”-reći misu. Za vrijeme provale Eugena Savojskog u Bosnu 1697., župa je propala, a brojni katolici Hrvati su raspršeni po cijeloj ondašnjoj Austro-Ugarskoj monarhiji. Za vrijeme Austro- Ugarske monarhije, početkom 20. stoljeća, u gradu Maglaju sagrađena je manja crkva u čast sv. Ante, za potrebe nekolicine katoličkih činovnika koji su u to vrijeme živjeli i radili u Maglaju.
Današnjica
17. lipnja 1979. Pietro Bernardi, generalni vicepostulator za Bogdanovo proglašenje svetim, predaje sarajevskom nadbiskupu dr. Marku Jozinoviću dio Bogdanove svete desnice uz ove riječi:,,Da bi bila življa njegova prisutnost u njegovoj Bosni, donio sam komadić njegove svete ruke, one ruke koja se podizala milijune puta da blagoslovi i pomiri ljude s Bogom. On je želio da barem njegove kosti nađu svoje počivalište usred njegova naroda, i danas se, barem djelomično, ostvaruje ta njegova želja.”
Snimak s posvete Svetišta – 17. lipanj 1979. Prema procjenama bilo je prisutno oko 12 tisuća hodočasnika
Zajedno sa gradnjom nicala je i nova pobožnost Leopoldovih srijeda koja traje skoro 40 godina. Vjernici svake srijede imaju priliku za svetu ispovijed u duhu Leopoldove životne karizme, priliku za zavjetnu misu, a nakon zavjetne mise za pučku pobožnost pred moćnikom u kojem je smještena najveća relikvija izvan Padove – dio Leopoldove blagoslovljene desnice koja se, nakon njegovih 40 godina ispovijedanja u Padovi, preselila u srce Bosne, u Maglaj.
Nakon zadnjeg rata, Svetište je pretrpjelo teška razaranja. Godine 1999. župnik se vraća u Svetište te započinje obnovu crkve, Svetišta i župne kuće. U mjesecu svibnju 2014. godine, Maglaj je pogodila strašna poplava, koja je većim dijelom oštetila Svetište i crkvene objekte. Uz pomoć donatora, vjernika hodočasnika i župljana, Svetište i crkveni objekti su sanirani.
Unutrašnjost
Unutrašnjost svetišta krase mnogobrojna umjetnička djela. Akademski umjetnik, Mirko Ostoja, autor je reljefa koji prikazuje sv. Leopolda na pročelju crkve, potom likova četiriju anđela, Isusa i hrvatskog tropleta koji se nalazi iznad glavnog oltara. Oltar ukrašava njegovo djelo Posljednja večera. Krstionica u Svetištu je urađena od bračkoga mramora, a predstavlja kopiju krstionice hrvatskog kneza Višeslava sa prijelaza iz 8. u 9. stoljeće. Autor slikarskih radova na staklu je splitski umjetnik Josip Botteri. Svetište krasi i velika slika Gospe od Pobjede akademskog umjetnika Zlatka Latkovića. U narodu je ta slika poznata pod nazivom Bosanska Gospa.
Ono što maglajsko Svetište čini posebno dragim vjernicima i hodočasnicima iz raznih krajeva jest ispovjedaonica, smještena u tornju Svetišta. To je vjerna kopija one sobice-ispovjedaonice u samostanu sv. Križa u Padovi u kojoj je sv. Leopold proveo 40 godina u službi sakramenta pomirenja. Postoji razlika između Leopoldove sobice-ispovjedaonice u Padovi i njezine vjerne kopije u Maglaju. Padovanska sobica-ispovjedaonica danas je muzejski prostor, a ispovjedaonica u Maglaju mjesto je u kojem brojne duše i danas nalaze pomirenje s Bogom.
Nešto najvrijednije u Svetištu su relikvije sv. Leopolda, smještene unutar velikog mramornog bloka, isklesanog od argentinskog kamena. To je najveći dio relikvija sv. Leopolda izvan Padove – dio njegove svete desnice. Iza Svetišta, prema rijeci Bosni, izgrađen je i tisućama cvjetova ukrašen hodočasnički park gdje hodočasnici nakon pobožnosti u crkvi nalaze odmor i okrjepu.
Danas je maglajsko Svetište gotovo u vrhu religioznog turizma, međutim daleko je važnija misija maglajskog Svetišta. Svetac koji je čitav svoj život posvetio pomirenju među ljudima, narodima i vjerama, podigao je svoje Svetište u srcu Bosne kako bi svima, bez obzira na vjeru i narodnost, bio učitelj suživota, pomirenja i ljubavi, kako suživota naroda prema narodu, tako i pomirenja čovjeka prema čovjeku, kao i ljubavi čovjeka prema Bogu.